• Thomson SpeedTouch 780WL – port forwarding to broadcast address

    For your home network to be able to wake-on-lan a computer from the Internet so that you could later remotely access it, you need to forward a port to your broadcast address. This way you can broadcast a magic packet to all the computers in your network and then wake only one of them using its MAC address.

    If you are reading this, you probably already tried forwarding a port to 255.255.255.255 but to no avail. That is because ST780 just drops anything forwarded to the broadcast address.

    So, what you should do is choose one unused IP address in your subnet and make it appear like it’s a broadcast address, and later do the port forwarding to that IP. How to do that? Telnet into your router, and assign a hardware (MAC) address of FF:FF:FF:FF:FF:FF (when translated to IP, that MAC address makes 255.255.255.255) to the chosen IP address. This is the basic idea behind this tutorial and a way to trick the router into doing the port forwardng to a (fake) broadcast address. So, do the following:

    1
    telnet <router_ip_address>

    enter your superadmin username and password and execute the following two commands:

    1
    2
    :ip arpadd intf=LocalNetwork ip=192.168.1.xxx hwaddr=FF:FF:FF:FF:FF:FF
    :saveall

    where xxx is the last octet of your chosen IP address (make sure that the chosen IP is not already in use, and that it’s not 192.168.1.255).

    Now go to your routers webinterface and create an application with UDP port 9 (to make it a little bit more secure, I recommend you choose a port above 1024, and then translate it into 9). Assign the created application to a newly created IP address (192.168.1.xxx) and voila, you got it.

    Now you can try and use wol (for Linux) or this one (for Windows) to remotely turn on your computer. For this you will need your routers public address (I recommend using DynDns for that), and the MAC address of the computer you want to wake up.

    cheers =)

  • Using irssi as proxy for pidgin

    If you would like to use irssi on a remote server so that it works as proxy for pidgin, you should already have ‘server’ and ‘network’ parameters set up in your ~/.irssi/config . If you don’t know what I’m talking about, take a look here and also examine the config file. You should figure it out pretty fast how to configure irssi to do basic stuff it is supposed to do.

    What you will also need is GNU screen installed on the remote server. So, what is screen? “Screen is a full-screen window manager that multiplexes a physical terminal between several processes, typically interactive shells.” Basically what you can do with it is that you can run certain processes and put them into the background (detach from them), and than later see them again (attach to them) when you want to. If you don’t know how to use screen, take a look here, or use google to find a tutorial on using screen. There is plenty of them out there. You will need screen to put the running irssi into the background on your server so that you may disconnect from the remote server after you set irrsi up.

    So, after you have got your irssi configured and running under screen, you will have to load the proxy plugin for irssi, set a password for your future pidgin-to-irssi connection and bind one free port to irssi for sharing server connection. Here is how to do it:

    1
    2
    3
    /LOAD proxy
    /SET irssiproxy_password <password>
    /SET irssiproxy_ports <network>=<port>

    where the parameter is a network name you configured earlier, and

    is the port number you want to bind irssi to.

    The final step is to configure your pidgin client to connect to your remote server. In pidgin, go to accounts -> manage accounts and then add a new IRC account. Fill the following parameters:

    1
    2
    3
    4
    Username: <network name from your config file>
    Server: <IP address or hostname of your server>
    Password: <password you set for irssiproxy>
    Port: <port number you used for binding>

    Keep in mind that you should have your irssi running all the time on your remote server under screen for this connection to work… and, that’s all folks!

    cheers

  • Locking a session after suspending to disk in Ion3

    Ok, so I wanted to lock my session after suspending to disk while using Ion3 WM. There are a few solutions to this but what I’ve found works best for me is using vlock. What you should do to make this work is the following (after you have installed vlock):

    Edit your .xinitrc and add the following line before the exec part:

    1
    vlock -n &

    Also, uncomment the following line in /etc/hibernate/common.conf

    1
    LockConsoleAs

    After you suspend to disk, vlock will lock all virtual terminals and sessions and again later after unsuspending will it prompt you for your username and password.

  • CMIK! (ili nema ili)

    mapa

    – Za početak, evo vam mapa (za više detalja, kliknit na mapu) kojom me zvonki gradski autobusi navlače ko malog majmuna preko grada. Zanimljiva stvar za napomenut je da se radi o mini-busevima sa otprilike 16 sjedećih mjesta i redovnim “starijim posjetiteljima” koji vole zatrpat drugu polovicu busa sa 30ak praznih pletenih košara kada se vraćaju s pijace.
    – Usput, vozači su izgleda dobili anonimnu dojavu da se planiram prijavit za ulogu Supermena u šou u kojemu će vaš i naš glavni junak držati instrukcije iz letenja po zadnjim sjedalima autobusa dok vozač uništava ležeće policajce gumama svojeg vozila, pa se silno trude da prođem što kvalitetniju obuku kako bih imao zagarantiranu ulogu.
    – Srećom, vještinom letenja još nisam sasvim ovladao pa u ovim situacijama dobro dođu sve one silne košare koje nakon što gravitacija učini svoje, pri nespretnoj navigaciji prema promašenom sjedalu ublažavaju udarac od pod. Ako je netko od vas dragih mi i vjernih čitatelja odgovran za dojavu autobusnim vlastima – hvala vam!

    – Svi kojima sam obećao razglednice, i sam sam se iznenadio – prvo sam mislo da je problem u meni. Nakon tjedan dana sam pomislio da je problem u mojim očima. Nakon još tjedan dana, pomislio sam da je problem u naočalama koje nosim. Prije jednog dana sam prosvjetlio. Kasnije mi je objašnjeno da u ovom gradu “ne prodaju razglednice”… Murphy kućo stara!
    – Spremačice na poslu bi netko trebao upozorit da voda i struja ne idu zajedno prije nego što ih tresne struja.
    – Spremačice na poslu bi netko trebao upozorit da mokre krpe za pod i monitori ne idu zajedno prije nego ih tresne neki radnik sa previše ljubavi prema svojem računalu.
    – Spremačice u domu mi kradu 8-litrene prazne plastične karnistere. =(
    – Zadnji modni trend u Turskoj: vrištanje u telefon na udaljenosti 10ak cm od glave s uključenim speakerom. Ko će glasnije – moj tata je jači od tvog!
    – Kad dođete u Tursku, obratite pozornost na svoje slušalice jer se vole otet s lanca i iz čistog mira skočit u punu čašu vode. Pogotovo lijeva.
    – Ako ništa drugo, nakon što završe sa juhom, žlica i dalje ostaje u ruci kako riža ne bi curila kroz one nezgodne rupe u vilici. Dovitljivo.
    – Jesam li nešto propustio ili dok sam ja bio mali i išao u vrtić, nas nisu čuvali vojnici sa puškama (M-16)?
    – Godišnja doba Turske su izgubila raspored sati. Zima dolazi.
    – Pitali su me kakve predmete imam na faksu. Kada sam im nabrojao šta sve “spada” pod “računarstvo (matematike, fizike, struje, mjerenja i ostale zanimljive stvari pored nezanimljivih programiranja)” – pitali su me dal pokušavam spasit svijet sa svim tim predmetima. Šteta što ovu vrsnu tursku pošalicu nisu čuli u našoj prosvjeti. Možda bi prosvjetlili. Objasnio sam kako je to jednostavno ono što traže za ulogu Supermena i sva čuđenja su istog trenutka evaporirala.

    Dvije tri o WC-ima i misterioznim kanticama, lončićima i ostalom priboru:
    – Zagonetne pipe, kantice i lavori s vodom pored čučavaca koriste se za čiščenje nereda stražnjih dijelova tijela nakon izjednačavanja tlakova crijeva i atmosfere.
    – Po kućama neimaju i ne koriste WC papir jer to nije higijenski, ali je zato higijenski koristit čučavce gdje sve šprica okolo, koristit zajedničku zagonetnu pipu, kanticu, lavor i prste te imat odvojenu prostoriju za čučavac, a odvojenu prostoriju pet metara dalje za lavabo gdje možete oprat ruke. Zašto sve obaviti odjednom kada putem do lavaboa imate mogućnost cijeli stan osvježiti svojom nadasve čistom prisutnošću.
    – Svaki kućni WC koji drži do sebe ima par onih zanimljivih gumenastoneuništivih papučo-šlapo-natikača iz prve CMIK!epizode kako vam se čarape ne bi izgubile u prirodno vlažnim prostranstvima podno-čučavih površina.
    – Za čudo, WC-i izgledaju čisto.
    – U nekom drugom sve miru bi to možda mogli nazvati i optičkom varkom.
    – Na moju sreću (izgleda da kada ti ptica ostavi smeđe pismo na ramenu prije dva dana ipak nije samo praznovjerje) nisam bio silovan trošit tuđe WC-e.

    Slijedi kap svakodnevice iz svakog normalnog turskog studentskog doma:
    – Nagradno pitanje na intervjuu za posao: “Što ste naučili na praksi u Turskoj?”
    – Još nagradniji odgovor: “Pa to je bar lako! Prat veš na ruke i tuširat se u hladnoj vodi.” =)
    – Živjele mame i veš mašine.
    – E da, u veš praoni rade zle žene koje vole ukrast triipo para prljavih čarapa. Mirišale im na tulipane dabogda.

    – Ovo nisam smio ranije napisat jer bi me moji u top strpali, ali zapravo nemam ključeve od sobe u domu već moram smišljat stolično-škripeće alarmno-protuprovalne mehanizme. Na moje pitanje zašto ne mogu dobit ključ, odgovor je slijedeći: “To je zbog sigurnosti studenata. Za vašu sigurnost je bolje da se vrata ne mogu zaključati ako napravite nešto nepromišljeno”. Uslijedila je neugodna tišina od pola minute, koja ubrzo biva prekinuta voditeljičinom doskočicom: “…ali zato možeš dobit ključ od ormarića ako želiš”. Hvala lijepo i ne bi vjerovali koliko toga stane u jedan studentski ormarić.
    – Zapravo, dok ovo pišem, mislim da sam shvatio u čemu je stvar. Slijedeći put kada budem htio skočit s petog kata turskog studentskog doma, potrudit ću se da vrata budu otvorena kako bi netko mogao vidjet skok, skočit za mnom i odvuć me opet nazad gore da me nakon toga može išamarat i reć da to nije lijepo raditi. Da su vrata bila zaključana, skok nitko ne bi mogao vidjeti niti skočiti za mnom te me tako spasiti od uvrnutog svakodnevnog nauma, ali ovako…
    – Jesam li spomenuo da ovaj sigurnosni anti-feature eksploatiraju dva Azerbejđanca koja mi redovito upadaju sobu u 23:30 jer umiru od dosade? Pitam se što bi bilo kada bih mogao zaključat vrata… Što vi mislite?
    – Svoju inovaciju alramni protu-provalni sustav (4 metalne stolice gusto nagurane na vrata) sam im dakako predstavio, ali to ih baš ne smeta previše da mi ulete u sobu ko dva traktora i razvale cijelu kompoziciju uz milozvukovlje škripe i loma.
    – Jesam li spomenuo da me jedan od te dvojice zamolio da probijem u server turskog ISP-a i pogledam tko mu zove ženu dok je on u Turskoj? Tako je to kad ne gledaš filmove, da je gledao Matrix, sanjao bi Neoa.
    – Isti taj lega je par dana kasnije došao sa molbom da mu popravim laptop jer mu se neće spojit na wireless iako on nije ništa napravio već je sve samo od sebe prestalo radit. Jesam li spomenuo da su mu windowsi na Turskom? Nema problema, pripremio se čovjek i ponio TR-ENG riječnik od 3 kile da si mogu pogledat nepoznate pojmove. Šalu na stranu, kompjuteru se samo “sama od sebe” bila postavila statička IP adresa 1.2.3.4. U trenutku kada su četiri broja koja btw. nisu za loto listić – uklonjena te je wireless na laptopu proradio, liku su se oči zacaklile od sreće, te je ispario uz hvala idem sad nazvat ženu ajbok – što je iznad moje u tom trenutku svježe obrijane glave ostavilo samo 2-3 upitnika.

    – Savjet pred kraj, prije nego u Turskoj idete odnijeti usb stick sa fajlovima na kojima ste radili glavnom šefu firme da vam pregleda posao, iz džepa izvadite i na sigurno mjesto pospremite grickalicu za nokte kako ju ne bi umjesto sticka pružili šefu koji će vas ako to ipak učinite intenzivno i vrlo začuđeno pogledat negdje između očiju pa kroz čelo i ravno iza u zid.

  • << Newer - Older >> entries
    Navigation missing in apricot wordpress theme fix

    One thing that I don’t know why it isn’t implemented to apricot wordpress theme is the navigation to newer and older entries at the bottom of the page. So, for all of you out there who don’t know how to fix it or are just lazy enough to figure it on your own, do the following:

    Go to and add this few lines to /public_html/wp-content/themes/apricot/index.php after the content section (div):

    1
    2
    3
    4
    5
    6
    7
    8
    <div class="navigation">
    <div class="alignleft">
          <? php next_posts_link('&laquo; Older Entries') ?>
       </div>
    <div class="alignright">
          <? php previous_posts_link('Newer Entries &raquo;') ?>
       </div>
    </div>

    You can see how it looks on the bottom of this page.

  • CMIK! (ili pucko uzvraća udarac)

    Nastavak? =)
    CMIK! (ili što baja iz provincije isprva nije primjetio kada se našao u onome što na nekim mjestima nazivaju civilizacijom (ma što to značilo))

    Čudnovate (ne)zgode šegrta pucka
    – Tu i tamo koji betmen se fura na pingvin-style.
    – Količina riže koja se konzumira na dnevnoj bazi šutadupe onim pozerskim rižolover fejkovima Kinezima i Japancima.
    – Mlade djevojke mirišu ili na more ili na kolače. Ljepotice.
    – Pivo osim u velikim trgovačkim lancima možete naručiti u eventualno 2-3 underground birtije u gradu. Kako bi došli do takve birtije potrebno je ni manje ni više nego nekoliko stvari: 1) upoznati domaćeg domorodca koji zna za takvo mjesto i voljan je otići s vama na pivo; 2) odvažno ući u tamnu uličicu u koju vas odvede i negdje pred kraj skrenuti u minijaturni ulaz u zgradu; 3) proći pored čuvara ulaza koji vas usput odmjeri od glave do pete i tiho klimne glavom kao znak odobravanja; 4) nastaviti avanturu uz prljave stepenice (jesam spmenuo da svjetlo u zgradi ne radi?) sve do mini-lifta nosivosti 2ipo osobe; 5) čekati da se vrata lifta opet otvore i duuuuboko udahnuti odahnuti; 6) nakon što se uvjerite da nema opasnosti, praćku pedantno pospremiti nazad u ruksak; 7) sjest, pozvat konobara, naručit pivo i uživat u pogledu s petog kata.
    – Crveni “Juice”, tj. nekakvo tradicionalno piće od biljke koja ima oblik mrkve, boju cikle i okus slanog jogurta razrjeđenog u vodi uz aromu nečeg ljutog. Ne znam.
    – Jedna od zgrada studentskog krampusa koja po mojoj slobodnoj procjeni prima oko cca otprilike 576 studenata, a trenutno uživa 7 članova sretne komune, u vremenu između 20-24h posjeduje vruću vodu. I onda se probudiš i padneš s kreveta. Smiješno. Ha-ha.
    – U iznimnim slučajevima ako vam se bogovi kotlovnice smiluju možda ipak dobijete ponešto mlake vode nakon što ste se prije toga otuširali u hladnoj vodi. Murphy je moj dobar drugar.
    – Jesam li spomenuo da smještaj u studentskom domu košta oko 100 eura mjesečno?

    – Suprotno prvotnom uvjerenju, od studentskog doma do centra vozi više autobusnih linija (neš mi iznenađenja…), a brojka 4 nije isto što i brojka 3 (što bi možda i znao da sam (na vrijeme) pogledao u tablu zakačenu za šoferšajbnu autobusa). No, autobus je ovaj put bio iznimno ljubazan prema pogubljenom strancu iz Hrvatske (valjda su me odale kratke hlače i patike, tko će znat?) i provozao me “izravnijom” linijom do centra. Dakle, za cijenu svega jednog krivog anti-pogleda, dobio sam razgledavanje grada i okolice u ukupnom trajanju od 3ipo sata. Po sniženoj cijeni. Jesam li spomenuo da sam zaboravio mobitel i onemogućio se da trećoj partiji javim da ću zakasnit “par minuta”? Zabilježite si to na listu “100 stvari koje moram učiniti prije vječnih lovišta”. =)

    WT(urkey)F? v2.0
    – Ono što je zanimljivo je da nitko (čitaj NITKO) ne nosi kratke hlače (u bilo kojoj boji, obliku ili nekoj trećoj kategoriji), već svi nose dugačke hlače na temperaturama 35+. Kao modni detalj-dodatak, većina ljudi nosi čarape što čak i ne bi bilo toliko čudno kada ne bi dolazile u kompoziciji sa gumenastoneuništivim papučama-šlapama-natikačama kakve priliči kupovati nestašnoj djeci sa određenom dozom viška energije. Ako ništa drugo, barem sam glavna atrakcija i predmet čuđenja kada na 35+ nosim bermude i patike (baš sam čudan).
    – U studentskom domu svjetlo na hodnicima je upaljeno cijeli dan (uz popriličnu količinu prozora okrenutih suncu sa jedne strane hodnika). Kada poslje 21h padne mrak – svjetla se gase (valjda štede da uštede struju (barem navečer)).

    faravel

Back to top