• Balkan Tunes – Jovano Jovanke (11x)

    A song probably most responsible for steering me into traditional music before I even understood all the musical background of what I like and look for in music. Bulgarian, Macedonian.. who cares? Balkan. This is a tribute, and these are some of the finest interpretations out there. Enjoy!


    Nigel Kennedy – from album “East meets East” 2003


    Vlatko Stefanovski – Live in Zagreb 2008


    Dominik Kukic


    Toše Proeski i Biljana Krstić – live


    Many Hands ensemble – Live in Kyushu, Japan 2003


    Vamosbabe


    Leb i Sol – Live in Macedonia 2006


    Slavi Trifonov


    Vukajmak


    Željko Joksimović – live


    Vlatko Stefanovski & Miroslav Tadić – Live in Zagreb 2007 ( been there =)) )

  • mini maggit

    “When I was 5 years old, my mom always told me that happiness was the key to life. When I went to school, they asked me what I wanted to be when I grew up. I wrote down “happy.” They told me I didn’t understand the assignment and I told them they didn’t understand life.”

    ~ unknown

  • Slobodni Festival 4

    wall

    Teme?
    Spameri
    ?

    Fejkeri? “ivan_gustin – najmanje 7 računala s Windows OS-om na #sf4ck

    Pojmovi? Nemam pojma: Xdialog, maltego, xbmc, tinfoil, pipl, panopticlick, haktiva, keykiriki :S, joindiaspora, slock, ixquick, speed tracer, menta, launchpad, splićani, seamlessRDP

    + komad udobno/niskog parketa obloženog tankim slojem tepiha, utičnica na struju i vreća za hrkače spavanje namjenjena ignorantnim padobrancima

    zavaljujem ponizno, vidimo se dozgodine

  • have no fear, for duende is here!

    duende

    duende didgeridoo

    With du & da (thank you!) waching over my shoulder, providing me with plenty of wishes and material to work with, we nailed it in due time using wordpress, customizing its bits, and driving it to its very edges. Honestly, I didn’t think wordpress could pull off something like duende (especialy navigation-wise), but there is always space to learn something new. ;)

    I hope you enjoy duende as much as I enjoyed making it… =)

  • free

    free to run,
    free to relax,
    free to be a pirate,
    free to think for yourself.
    free to enjoy, dream and to discover.
    free to care,
    free to love and to be happy.
    free to drink tea.

    free to live and to let live…

  • CMIK! (ili nema ili)

    mapa

    – Za početak, evo vam mapa (za više detalja, kliknit na mapu) kojom me zvonki gradski autobusi navlače ko malog majmuna preko grada. Zanimljiva stvar za napomenut je da se radi o mini-busevima sa otprilike 16 sjedećih mjesta i redovnim “starijim posjetiteljima” koji vole zatrpat drugu polovicu busa sa 30ak praznih pletenih košara kada se vraćaju s pijace.
    – Usput, vozači su izgleda dobili anonimnu dojavu da se planiram prijavit za ulogu Supermena u šou u kojemu će vaš i naš glavni junak držati instrukcije iz letenja po zadnjim sjedalima autobusa dok vozač uništava ležeće policajce gumama svojeg vozila, pa se silno trude da prođem što kvalitetniju obuku kako bih imao zagarantiranu ulogu.
    – Srećom, vještinom letenja još nisam sasvim ovladao pa u ovim situacijama dobro dođu sve one silne košare koje nakon što gravitacija učini svoje, pri nespretnoj navigaciji prema promašenom sjedalu ublažavaju udarac od pod. Ako je netko od vas dragih mi i vjernih čitatelja odgovran za dojavu autobusnim vlastima – hvala vam!

    – Svi kojima sam obećao razglednice, i sam sam se iznenadio – prvo sam mislo da je problem u meni. Nakon tjedan dana sam pomislio da je problem u mojim očima. Nakon još tjedan dana, pomislio sam da je problem u naočalama koje nosim. Prije jednog dana sam prosvjetlio. Kasnije mi je objašnjeno da u ovom gradu “ne prodaju razglednice”… Murphy kućo stara!
    – Spremačice na poslu bi netko trebao upozorit da voda i struja ne idu zajedno prije nego što ih tresne struja.
    – Spremačice na poslu bi netko trebao upozorit da mokre krpe za pod i monitori ne idu zajedno prije nego ih tresne neki radnik sa previše ljubavi prema svojem računalu.
    – Spremačice u domu mi kradu 8-litrene prazne plastične karnistere. =(
    – Zadnji modni trend u Turskoj: vrištanje u telefon na udaljenosti 10ak cm od glave s uključenim speakerom. Ko će glasnije – moj tata je jači od tvog!
    – Kad dođete u Tursku, obratite pozornost na svoje slušalice jer se vole otet s lanca i iz čistog mira skočit u punu čašu vode. Pogotovo lijeva.
    – Ako ništa drugo, nakon što završe sa juhom, žlica i dalje ostaje u ruci kako riža ne bi curila kroz one nezgodne rupe u vilici. Dovitljivo.
    – Jesam li nešto propustio ili dok sam ja bio mali i išao u vrtić, nas nisu čuvali vojnici sa puškama (M-16)?
    – Godišnja doba Turske su izgubila raspored sati. Zima dolazi.
    – Pitali su me kakve predmete imam na faksu. Kada sam im nabrojao šta sve “spada” pod “računarstvo (matematike, fizike, struje, mjerenja i ostale zanimljive stvari pored nezanimljivih programiranja)” – pitali su me dal pokušavam spasit svijet sa svim tim predmetima. Šteta što ovu vrsnu tursku pošalicu nisu čuli u našoj prosvjeti. Možda bi prosvjetlili. Objasnio sam kako je to jednostavno ono što traže za ulogu Supermena i sva čuđenja su istog trenutka evaporirala.

    Dvije tri o WC-ima i misterioznim kanticama, lončićima i ostalom priboru:
    – Zagonetne pipe, kantice i lavori s vodom pored čučavaca koriste se za čiščenje nereda stražnjih dijelova tijela nakon izjednačavanja tlakova crijeva i atmosfere.
    – Po kućama neimaju i ne koriste WC papir jer to nije higijenski, ali je zato higijenski koristit čučavce gdje sve šprica okolo, koristit zajedničku zagonetnu pipu, kanticu, lavor i prste te imat odvojenu prostoriju za čučavac, a odvojenu prostoriju pet metara dalje za lavabo gdje možete oprat ruke. Zašto sve obaviti odjednom kada putem do lavaboa imate mogućnost cijeli stan osvježiti svojom nadasve čistom prisutnošću.
    – Svaki kućni WC koji drži do sebe ima par onih zanimljivih gumenastoneuništivih papučo-šlapo-natikača iz prve CMIK!epizode kako vam se čarape ne bi izgubile u prirodno vlažnim prostranstvima podno-čučavih površina.
    – Za čudo, WC-i izgledaju čisto.
    – U nekom drugom sve miru bi to možda mogli nazvati i optičkom varkom.
    – Na moju sreću (izgleda da kada ti ptica ostavi smeđe pismo na ramenu prije dva dana ipak nije samo praznovjerje) nisam bio silovan trošit tuđe WC-e.

    Slijedi kap svakodnevice iz svakog normalnog turskog studentskog doma:
    – Nagradno pitanje na intervjuu za posao: “Što ste naučili na praksi u Turskoj?”
    – Još nagradniji odgovor: “Pa to je bar lako! Prat veš na ruke i tuširat se u hladnoj vodi.” =)
    – Živjele mame i veš mašine.
    – E da, u veš praoni rade zle žene koje vole ukrast triipo para prljavih čarapa. Mirišale im na tulipane dabogda.

    – Ovo nisam smio ranije napisat jer bi me moji u top strpali, ali zapravo nemam ključeve od sobe u domu već moram smišljat stolično-škripeće alarmno-protuprovalne mehanizme. Na moje pitanje zašto ne mogu dobit ključ, odgovor je slijedeći: “To je zbog sigurnosti studenata. Za vašu sigurnost je bolje da se vrata ne mogu zaključati ako napravite nešto nepromišljeno”. Uslijedila je neugodna tišina od pola minute, koja ubrzo biva prekinuta voditeljičinom doskočicom: “…ali zato možeš dobit ključ od ormarića ako želiš”. Hvala lijepo i ne bi vjerovali koliko toga stane u jedan studentski ormarić.
    – Zapravo, dok ovo pišem, mislim da sam shvatio u čemu je stvar. Slijedeći put kada budem htio skočit s petog kata turskog studentskog doma, potrudit ću se da vrata budu otvorena kako bi netko mogao vidjet skok, skočit za mnom i odvuć me opet nazad gore da me nakon toga može išamarat i reć da to nije lijepo raditi. Da su vrata bila zaključana, skok nitko ne bi mogao vidjeti niti skočiti za mnom te me tako spasiti od uvrnutog svakodnevnog nauma, ali ovako…
    – Jesam li spomenuo da ovaj sigurnosni anti-feature eksploatiraju dva Azerbejđanca koja mi redovito upadaju sobu u 23:30 jer umiru od dosade? Pitam se što bi bilo kada bih mogao zaključat vrata… Što vi mislite?
    – Svoju inovaciju alramni protu-provalni sustav (4 metalne stolice gusto nagurane na vrata) sam im dakako predstavio, ali to ih baš ne smeta previše da mi ulete u sobu ko dva traktora i razvale cijelu kompoziciju uz milozvukovlje škripe i loma.
    – Jesam li spomenuo da me jedan od te dvojice zamolio da probijem u server turskog ISP-a i pogledam tko mu zove ženu dok je on u Turskoj? Tako je to kad ne gledaš filmove, da je gledao Matrix, sanjao bi Neoa.
    – Isti taj lega je par dana kasnije došao sa molbom da mu popravim laptop jer mu se neće spojit na wireless iako on nije ništa napravio već je sve samo od sebe prestalo radit. Jesam li spomenuo da su mu windowsi na Turskom? Nema problema, pripremio se čovjek i ponio TR-ENG riječnik od 3 kile da si mogu pogledat nepoznate pojmove. Šalu na stranu, kompjuteru se samo “sama od sebe” bila postavila statička IP adresa 1.2.3.4. U trenutku kada su četiri broja koja btw. nisu za loto listić – uklonjena te je wireless na laptopu proradio, liku su se oči zacaklile od sreće, te je ispario uz hvala idem sad nazvat ženu ajbok – što je iznad moje u tom trenutku svježe obrijane glave ostavilo samo 2-3 upitnika.

    – Savjet pred kraj, prije nego u Turskoj idete odnijeti usb stick sa fajlovima na kojima ste radili glavnom šefu firme da vam pregleda posao, iz džepa izvadite i na sigurno mjesto pospremite grickalicu za nokte kako ju ne bi umjesto sticka pružili šefu koji će vas ako to ipak učinite intenzivno i vrlo začuđeno pogledat negdje između očiju pa kroz čelo i ravno iza u zid.

Back to top