Interneta! Na iglu!

facebook

Tu i tamo se na mom (tehnički orjentiranom) faksu pojavi pokoji profesor koji od nas traži nekakvu “čudnu” zadaću. Zašto čudnu? Zato što ne očekuje štreberluk već kreativnost. Evo jedne takve zadaće na koju sam upravo naletio kako leži zakopana negdje na disku… Esejević (tema po izboru):


Cybermozak – sljedeći korak evolucije čovjeka. Ili ipak ne?

Trenutno tek fikcija iz cybersvijeta Ghost in the Shell anime serijala, no ne i tako daleka i nevjerojatna budućnost? Cybermozak, umjetno proširenje biološkog mozga u obliku samostalnog modula spojenog na živčani sustav sposobnog za pohranu i procesuiranje podataka te mrežno komuniciranje s ostatkom cybersvijeta na prvi se pogled uistinu doima kao zgodan skok u evoluciji čovjeka. Pitanje koje se postavlja je želimo li uistinu načiniti i taj sljedeći korak u odcjepljivanju od prirode?

Osvrnimo se za trenutak na ono što već imamo. Računalni terminali sadašnjice dolaze u najrazličitijim oblicima – od kućnih računala do „pametnih“ telefona koji nas drže spojene na mrežu svih mreža u svakom trenutku. Dotok informacija u virtualnom svijetu bez cenzure, pravila i kontrole nikada nije bio veći. „Socijalne“ mreže koje ne poznaju prostorne udaljenosti pružaju instant komunikaciju stvarajući pri tome osjećaj bliskosti i pristupačnosti, a sve što mi kao konzumatori trebamo učiniti je ispružiti ruku i posegnuti za svojim komadom torte. Zvuči odlično. Zašto ne bi otišli korak dalje?

S druge strane, ono što se događa u pozadini je da je vrijeme za većinu ljudi postalo bit života. Zaokupljeni produktivnošću i efikasnošću postajemo robovi moderne tehnologije, robovi vremena. Ljudi žele trenutne informacije, trenutni pristup svemu. Moderni čovjek više ne želi trošiti svoje vrijeme na čitanje dugačkih tekstova i knjiga; radije će pogledati sliku s tri opisna reda teksta ispod nje i odmah nakon toga se prebaciti na sljedeću. Modernom čovjeku je mrsko odvojiti svoje slobodno vrijeme za fizičko druženje s ljudima, lakše mu je razmjeniti nekoliko poruka preko chat-a. Moderni čovjek više ne ide u trgovinu po namirnice, pa čak ni ne kuha više; on sjedne za računalo, spoji se na Internet i naruči hranu da mu dođe na vrata! Zanimljivo je da tehnologija čovjeku pruža sve više i više mogućnosti i informacija u sve kraćim i kraćim vremenskim intervalima, a odrađenog posla i slobodnog vremena koje ljudima preostaje sve je manje i manje. Paradoks? Moderni čovjek u isto vrijeme žonglira poslom, učenjem, Google-anjem, email-om, chat-om, slušanjem glazbe, gledanjem videa, a pri tome jedva održava razinu koncentracije djeteta starog godinu dana i nije u stanju fokusirati se u potpunosti niti na jednu radnju koju „obavlja“.

Zamislimo sada situaciju u kojoj bi u sebi imali ugrađeno umom pokretano računalo – cybermozak. Jedina stvar koja nas trenutno razdvaja od još veće razine lijenosti, asocijalnog ponašanja i nesposobnosti fokusiranja upravo je nedostatak izravnog sučelja s mozgom, odnosno potreba za fizičkim upravljanjem ulaznim jedinicama računala i buljenje u „zamorni ekran“ na što se ljudima opet – ne da trošiti vrijeme. Uklanjanjem tih prepreka, vjerojatno bi se oslobodila neslućena jednostavnost i brzina komunikacije između računala i čovjeka pa čak i međuljudske komunikacije koja bi u tom slučaju već, mogli bi reći, graničila s telepatijom. Jedina preostala potrebna stvar bila bi udoban ležaj iz kojega bi bez previše naprezanja mogli nesmetano upravljati i komunicirati sa svime oko sebe. Je li to ono što želimo, ono čemu trebamo težiti? Blokiranje pa čak i unazađivanje biološke evolucije u korist tehnologije, efikasnosti i kvazi-komfora?

Tehnologija nas gura dalje od drugih ljudi, dalje od prirode. Čovjek je društveno biće i dok nas računala prividno zbližavaju i pojednostavljuju pojedine aspekte naših života, sve smo bliže trenutku kada više uopće nećemo imati potrebu izlaziti iz svojih kuća niti održavati bilo kakav oblik fizičkog kontakta s vanjskim svijetom pa čak ni ustajati iz kreveta! Interneta! Na iglu! Gdje li se izgubilo to „društveno“ u čovjeku? Zašto bi otišli korak dalje?!

Srećom, još uvijek imamo izbor ne upaliti računalo, ne spojiti se na Internet, a mobitel i sve ostale gadgete ostaviti kod kuće u ladici i izaći na svjež zrak u šetnju s ljudima koji su nam dragi.

A kad smo već kod toga – baš je lijepo vrijeme vani…”


Sjedi 5.