CMIK! (ili pucko uzvraća udarac)

Nastavak? =)
CMIK! (ili što baja iz provincije isprva nije primjetio kada se našao u onome što na nekim mjestima nazivaju civilizacijom (ma što to značilo))

Čudnovate (ne)zgode šegrta pucka
– Tu i tamo koji betmen se fura na pingvin-style.
– Količina riže koja se konzumira na dnevnoj bazi šutadupe onim pozerskim rižolover fejkovima Kinezima i Japancima.
– Mlade djevojke mirišu ili na more ili na kolače. Ljepotice.
– Pivo osim u velikim trgovačkim lancima možete naručiti u eventualno 2-3 underground birtije u gradu. Kako bi došli do takve birtije potrebno je ni manje ni više nego nekoliko stvari: 1) upoznati domaćeg domorodca koji zna za takvo mjesto i voljan je otići s vama na pivo; 2) odvažno ući u tamnu uličicu u koju vas odvede i negdje pred kraj skrenuti u minijaturni ulaz u zgradu; 3) proći pored čuvara ulaza koji vas usput odmjeri od glave do pete i tiho klimne glavom kao znak odobravanja; 4) nastaviti avanturu uz prljave stepenice (jesam spmenuo da svjetlo u zgradi ne radi?) sve do mini-lifta nosivosti 2ipo osobe; 5) čekati da se vrata lifta opet otvore i duuuuboko udahnuti odahnuti; 6) nakon što se uvjerite da nema opasnosti, praćku pedantno pospremiti nazad u ruksak; 7) sjest, pozvat konobara, naručit pivo i uživat u pogledu s petog kata.
– Crveni “Juice”, tj. nekakvo tradicionalno piće od biljke koja ima oblik mrkve, boju cikle i okus slanog jogurta razrjeđenog u vodi uz aromu nečeg ljutog. Ne znam.
– Jedna od zgrada studentskog krampusa koja po mojoj slobodnoj procjeni prima oko cca otprilike 576 studenata, a trenutno uživa 7 članova sretne komune, u vremenu između 20-24h posjeduje vruću vodu. I onda se probudiš i padneš s kreveta. Smiješno. Ha-ha.
– U iznimnim slučajevima ako vam se bogovi kotlovnice smiluju možda ipak dobijete ponešto mlake vode nakon što ste se prije toga otuširali u hladnoj vodi. Murphy je moj dobar drugar.
– Jesam li spomenuo da smještaj u studentskom domu košta oko 100 eura mjesečno?

– Suprotno prvotnom uvjerenju, od studentskog doma do centra vozi više autobusnih linija (neš mi iznenađenja…), a brojka 4 nije isto što i brojka 3 (što bi možda i znao da sam (na vrijeme) pogledao u tablu zakačenu za šoferšajbnu autobusa). No, autobus je ovaj put bio iznimno ljubazan prema pogubljenom strancu iz Hrvatske (valjda su me odale kratke hlače i patike, tko će znat?) i provozao me “izravnijom” linijom do centra. Dakle, za cijenu svega jednog krivog anti-pogleda, dobio sam razgledavanje grada i okolice u ukupnom trajanju od 3ipo sata. Po sniženoj cijeni. Jesam li spomenuo da sam zaboravio mobitel i onemogućio se da trećoj partiji javim da ću zakasnit “par minuta”? Zabilježite si to na listu “100 stvari koje moram učiniti prije vječnih lovišta”. =)

WT(urkey)F? v2.0
– Ono što je zanimljivo je da nitko (čitaj NITKO) ne nosi kratke hlače (u bilo kojoj boji, obliku ili nekoj trećoj kategoriji), već svi nose dugačke hlače na temperaturama 35+. Kao modni detalj-dodatak, većina ljudi nosi čarape što čak i ne bi bilo toliko čudno kada ne bi dolazile u kompoziciji sa gumenastoneuništivim papučama-šlapama-natikačama kakve priliči kupovati nestašnoj djeci sa određenom dozom viška energije. Ako ništa drugo, barem sam glavna atrakcija i predmet čuđenja kada na 35+ nosim bermude i patike (baš sam čudan).
– U studentskom domu svjetlo na hodnicima je upaljeno cijeli dan (uz popriličnu količinu prozora okrenutih suncu sa jedne strane hodnika). Kada poslje 21h padne mrak – svjetla se gase (valjda štede da uštede struju (barem navečer)).

faravel