bau čiki vau vau

– dana sedmog od danas (ako brojimo unazad i dodamo još dva dana unaprijed) susreli se sa Du-om
– ne baš slučajno, više iz sudbonosne namjere, želje i mog neznanja
– poglavica didgilanda vrlo fini starješina Du pričekao na kolodvoru pristojan baš mu hvala
– pokazao kutak vrlo fini (i ljepljivi) di izrezbaruje (iznutra) zanimljive samoprdeće uglavnomdrvnate toljagice
didgevi
– izvadio toljagice, poredo ih na samostojeće štapove i veli – prdi malo
– nesporazum nastao (starješina mislio da mi već znademo prdit na toljagice) ^^
– da li se to samo meni čini ili ima li on lampice umjesto očiju?
– pitaj sve SVE KAŽEM, ajde AJDE, što te zanima, sve ću ti reć, sve SVE
– i tako zguro on to sve u pola sata sve je reko, SVE VELIM
– i prdlie mu zanimljive samoprdeće uglavnomdrvnate toljagice
– ponudio čiko čak vode (kaže prvi bokal nije jako skup, dalje ćemo se dogovorit)
– zamijenio s nama jednu toljagicu za papire s brojevima, odzdravio nas
– dalje se mi gurali u vlaku sa zanimljivom samoprdećom drvnatom toljagicom
– pala na glavu par puta kad nam se zaspalo al izgleda da se glava nije oštetila

– naučit prdit
– ipak nije samoprdeća, to valjda samo Du-u i njemu sličnima prdi iz čistog mira
– moja se još stidi
– na jubito tražio tutoriale lessonse i ovaj čiko vrlo fino objasnio osnovne stvari
– sada sjedim i tulim na zanimljivu samoprdeću drvnatu toljagicu koja odbija poslušnost
– i tulim
– tu i tamo zaprdi nešto
– tu i tamo zaprdim nešto

edit:
– TOLJAGICA ZASLINILA KREVET!
– valjda normalno?